Za Damira Imamovića sam se malo više ili da budem precizniji - baš se zainteresovao kad sam ugledao njegov album u izlogu Magaze. Bio je šesti april, Dan oslobođenja Sarajeva, dan kojega je Damir odabrao da izda svoj prvi solo projekat. Fotografija sa naslovnice CD-a privukla je moju pozornost. Znao sam da taj CD nosi sa sobom desetak pažljivo odabranih sevdalinki, ali ne, da su to sevdalinke iz dijela zaboravljenog repertoara sevdaha. Sam Damir govori o tom istraživanju sevdaha u mnogim medijima. Malo poslije toga prvi put sam čuo taj novi CD. Zvuči pomalo težak i treba vremena da se čovjek navikne na ovakav zvuk. No, da se odmah primijetiti da je ovaj CD snimljen "srcem i dušom". Sve u svemu, Damir je ovim albumom počeo novo poglavlje svoje karijere, a zasigurno je sada svoje ime učvrstio u domenu sevdaha.

Sevdalinka "Sarajevo na visoku gledu" mi se pri prvom slušanju svidjela. Lijep uvod na gitari i još ljepši nastavak kad Damir pjeva o Sarajevu na visoku gledu. Na omotu albuma piše da je to sevdah šlager zavodljive jednostavnosti. Damiru je to palo na pamet tokom šetnje sa prijateljima po sarajevskim brdima, na jednom odmorištu sa kojega se grad vidi na iznenađujuće nov način.
Kako piše na omotu, pjesma o čovjeku koji je ostao sam na svijetu vjerovatno je prva sevdalinka koju je ikada otpjevao Damir, zove se "Koliko je širom svijeta", također mi se jako dopala.